VELIKI INTERVJU: Učesnici kampa i predavači o utiscima, Idvoru, novim znanjima i planovima

U Idvoru, već osmi put za redom, tradicionalno je organizovan kamp za mlade talente. Naučno-edukativni kamp Mihajlo Idvorski Pupin – Idvor 2018. godine ove godine trajao je od 13. do 23. jula. Organizovan je u saradnji sa Regionalnim centrom za talente Mihajlo Pupin iz Pančeva.

Idvor je ove godine ugostito 19 učenika, dva mentora i koordinatora kampa, a učenici su iz Republike Srbije i Republike Srpske.

Razgovarali smo sa učesnicima i za vas pripremili veliki intervju sa učenicima, profesorima i jednim članom mense.

Dalibor Maksimović, upisao prvi razred Matematičke gimnazije u Beogradu, došao iz Bijeljine u Idvor

Dalibore, kako ti se dopada kamp i Idvor?

– Idvor je lijep! Redovno boravimo u školi. Tamo je jedna učionica u koju smo se smestili.Imamo svakog dana predavanja iz informatike o programiranju i fizici. Jako su zanimljiva.

Šta je novo što si ti saznao na ovom kampu?

– Saznao sam ono što me je najviše interesovalo, a to su simulacije u fizici i kako se one koriste u informatici.

Sa ovim znanjem i interesovanjima, ambicijama, čime bi voleo da se baviš?

– Još uvek sam neodlučan! Mislim da su znanja koja ovde stičem dosta primenljiva, jer se koriste praktične stvari koje se opisuju kroz informatiku, matematiku i fiziku, a tehnologija se brzo razvija da moramo da je pratimo i učimo stalno.

Konkretno, na primeru, objasni nam kako primenjuješ stečeno znanje sa ovog kampa?

– Konkretno, mogu da prikažem pomoću kompjutera kotrljanje lopte niz strmu ravan. Mogu da predvidim sve činioce koji bi na nju uticali i gde će se ona dokotrljati. To nemamo priliku da učimo u školi. U našim školama to nije zastupljeno, a škole treba da se prilagode razvoju tehnologije i  to mora da se primeni u nastavi. Učenicima to ne treba da bude bauk.

Šta ti kažu drugari na to što si ti deo jednog ovakvog kampa?

– (osmeh) Pa znate kako, ja izbegavam da pričam o tome, nije baš popularno učiti.

Anđela Milovanović, iz Niša, učenica Matematičke gimnazije iz Beograda, II godina

Anđela, da li si prvi put u Idvoru? Kakvi su tvoji utisci?

– Utisci su sjajni. Osim toga što imamo dosta korisnih stvari koje mogu da nam pomognu, jako je dobro što je druženje sjajno. Ja sam se preselila u Beograd iz Niša kada sam upisala Matematičku gimnaziju i upoznala sam neke ljude ovde ranijih godina, tako da smo se opet sreli.

Pomažete li jedni drugima s obzirom na to da postoji razlika na kojoj ste godini u srednjim školama?

– Da! Dosta se trude i naši profesori da gradivo prilagode svim uzrastima, pa i nama na drugoj, trećoj godini, ali i mlađima i starijima. Ako se koncentrišemo, nema problema da se savlada gradivo.

Kako ti posmatraš na koncept kampa i gradivo koje vam je pripremljeno?

– Gradivo je jako korisno. Nije u pitanju samo informatika, nije u pitanju samo fizika, matematika, već je sve u jednom. Spajamo stvari koje volimo i bavimo se programiranjem, a to je oblast rada koja se danas ceni i u kojoj mi možemo da budemo uspešni zahvaljujući stečenim znanjima.

Znaš li čime bi se bavila u budućnosti?

– To je komplikovano pitanje. Znam da ću se baviti prirodnim naukama, da li će to biti fizika, matematika, informatika… ne znam. U svakom slučaju baviću se nečim gde mogu da primenim sva stečena znanja.
Čime se bave kompanije, i da li ih ima u našoj zemlji, koje zapošljavaju stručnjake kakvi ćete vi postati?- Različitim delatnostima! Čak i kod nas (u Srbiji) postoje kompanije koje se bave delatnošću gde se naša znanja primenjiva. Dosta se menjaju prilike, tehnologija se razvija, ukoliko budem imala prilike da ostanem i upotrebim sve potencijale i znanja koje imam, svakako ću ostati ovde. Mesta za talente i darovite će svakako biti, ne u meri u kojoj je potrebno, ali će svakako biti. Ja verujem u to da idemo ka tome i da postoje bolji uslovi za talentovane. Generalno, treba da se više priča o nauci, kulturi, o pametnim stvarima i nadam se da će se stvari razvijati u pozitivnom smeru što se nauke konkretno tiče.

Nisi prvi put u Idvoru, kako je ove godine koncipran kamp u odnosu na prethodne?

– Ove godine gradivo je koncipirano drugačije. Prošle godine smo sami birali teme, a ove godine smo dobili teme. Koncentrisano smo na EJS, a prošle godine smo birali kako možemo da koristimo programski jezik Javu. Ove godine je malo veći izazov!

Isidora iz Pančeva, učenica Matematičke gimnazije iz Beograda

Kako ti se sviđa ovogodišnji koncept kampa?

– Ovo znanje koje mi stičemo ovde je produbljeno znanje u odnosu na ono koje stičemo u školi. Postoji postupak teorijski simulacije, a onda ga proverimo u kompjuteru. Dobijemo pravo stanje i možemo da predvidimo rezultat, prednost simulacije je što možemo da ubrzamo vreme, samo nam treba kompjuter koji će sve uraditi za nas.

Jesi li prvi put ovde?

– Ne, treći. Ja već imam neki staž ovde (osmeh). Promenjeno je što sada radimo na istraživačkim radovima, i to je bolje, jer smatram da ima veću primenu. Možemo da pretočimo u praksu. Ovaj koncept je bolji, jer mi u školama ne učimo na ovaj način.

U kojoj meri možeš gradivo koje stekneš u školi i primeniš?

– Pa… mi učimo puno toga što stvarno ne znam kada će nam trebati. Opširno je. To smo baš pričali sa ljudima iz MENSE na jednom predavanju. Mi stičemo širinu, ali ne možemo puno toga da primenimo. Mi samo želimo da imamo profesore, saradnike, ljude koje možemo da pitamo ono što želimo i podstičemo svoju kreativnost. To treba da postoji u svim školama – ljudi koji odgovaraju na sva naša pitanja!

Da li će isplativost programiranja uticati na popularizaciju informatike i matematike?

– Sigurna sam da hoće. Vi možete da naučite programiranje na kursu, ali potrebe za programiranjem koje se u svetu razvija, mislim na veštačku inteligenciju, su mnogo veće i kompleksnije. Definitivno je da mi vidimo sebe da ćemo se baviti tom vrstom programiranja koje vam pruža širinu da ispoljite znanja i kretivnost.

Da li vidiš sebe ovde ili negde u inostranstvu?

– Uh, teško pitanje. Najstrašnije mi je početi razmišljati na stranom jeziku, ostaviti prijatelje, sve… Opet, svi naši idoli, Tesla, Pupin, svi su otišli i uspeli negde u svetu. Imati šansu! To ovde fali! Imati sponzora, imati šansu za napredak i imati sigurnost. To će se valjda promeniti.

Jesi li stekla prijatelje u kampu?

– Ovde je sjajno! Mi smo na jednom mestu, sve nas interesuje nauka, ali i gomila drugih stvari. Svako veče ostajemo do kasno i vodimo debate, bavimo se pitanjima, socijalnim, društvenim, pitanjima diskriminacije. Divno je imati nekoga ko vas razume.

Predrag Đukić, potpredsednik MENSE Srbije i ambasador svetske MENSE

Koja je Vaša uloga u kampu?

– Ja sam pozvan kao gostujući predavač. Držao sam predavanje na temu Tehnike pamćenja i razvoj kreativnosti, a danas ćemo organizovati igra pamćenja i razvoja umnih sposobnosti. Meni je čast i zadovoljstvo da sarađujem sa decom. Igra podrazumeva razvoj asocijativnosti. Prošlog puta smo radili na pmaćenju, a sada radimo na povezivanju svih pojmova koje smo zapamtili.

 

Kako ste koncipirali svoje predavanje i kako je sarađivati sa darovitom decom?

–  Ova deca su stvarno izuzetna! Imali smo interaktivno predavanje, krenuli smo odmah da diskutujemo i to dva sata! Dragoceno predavanje u našim životima! Zaključili smo da smo zapustli svoje sposobnosti i da uz malo vežbe i truda možemo puno da napredujemo! Počeli smo sa 5, 6 reči koje su zapamtili za minnut i po, a kako smo vežbali, krajnji rezultat bio je po 17, 18 reči i to sve kroz upoznavanje sa tehnikom pamćenja.

Obrazovanje i primenja znanja u praksi?

Radna mesta se menjaju. Ne možemo više reći da smo mi svoje škole naučili, sada moramo da radimo i učimo stalno, čovek je nesavršen na savršen način i on ima jednu osobinu koja je nezamenljiva – kreativnost. I to će ljude držati atraktivnim na tržištu rada i neophodno je da se okrećemo zanimanjima koja su budućnost. Strategija obrazovanja mora da se menja i od strane MENSE i svih ostalih činilaca procesa obrazovanja.

Kakve utiske nosite iz Idvora?

Svaki put kad dođem u Idvor ja se dobro osećam. Ovde postoje vrhunski ljudi koji se trude da se lik i delo Mihajla Pupina ne zaborave. On je pravi uzor deci koja tek dolazi i nadam se da će se nnjegov sjaj preliti i na Idvor, opštinu, pa i našu državu. Ja sam fasciniran Pupinom, o njemu sam dosta čitao i oduševio se njegovim doprinosom civilizaciji.

dr Bratislav Obradović, profesor na Fizičkom fakultetu u Beogradu

– Vidim u Srbiji da se razvija sve više incijativa izdvajanja talenata u okviru letnjih i zimskih kampova u različtim delovima zemlje. Podsticanje dece da posećuju ovakve kampove i mobilisanje  je svakako dobro. Imamo velike talente i dobre škole. Pored idvorskog, postoje kampovi u Soko Banji, Petnici…Konkretno vezano za fiziku, u zemunskoj gimnaziji postoji odlično odeljenje koje se bavi fizikom, u niškoj takođe. Da su deca talentovana, vidimo po medaljama koje donose sa takmičenja. Mada, ne treba zaboraviti i stručnjake koje rade sa decom.

Gradivo našeg školstva je u kojoj meri primenjivo u praksi?

– Informatika je direktno pirmenjljiva u praksi, mada fizika ne mora da bude u datom trenutku. Za informatiku vam ne treba infrastrukstura, za fiziku vam treba i laboratorija, istraživački centri, ali i tranfer prema industriji. Normalno je da siromašnije zemlje vide informatiku i IT sektor kao način za napredak, ali na duže staze industrija razvija se napretkom i istraživanjima u oblasti fizike za šta su potrebna značajna ulaganja.

 

 

 

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *